Možda sam potpuno u krivu i Đoković je samo u tom trenutku donio pogrešnu odluku, a možda je baš taj poen pokazao težinu onoga čemu je Đoković blizu. To je, naravno, toliko željeni 25. Grand Slam, "milestone" koji su mu vjerojatno nametnuli oni koji ga vole sputavati.

Australian Open došao je u završnu fazu. U trenutku pisanja ovog teksta tek je nekoliko sati ostalo do početka ženskog finala između Arine Sabaljenke i Jelene Ribakine, a dan nakon tog jakog udaračkog finala na red će doći ono što svi čekaju – finale muškog dijela turnira. Nemojte me krivo shvatiti, nije na svakom turniru finale muškog turnira isčekivanije. Nekada je veći fokus na ženskom tenisu, no kada se u finalu sretnu Novak Đoković i Carlos Alcaraz i kad je riječ o tako povijesnom finalu, onda je logično da je to glavna tema u Melbourneu.

Iako Alcaraz ima samo 22 godine, on i Đoković mogu reći da su stari poznanici. U tom kratkom razdoblju otkad je Španjolac iz Murcije postao profesionalac odigrali su devet mečeva, a zasad je uspješniji Srbin s 5-4 u pobjedama. Mečevi su se igrali u različitim kontekstima. U prvom meču 2022. najavljena je smjena generacija kad je Alcaraz u dva meča zaredom u Madridu slavio protiv Đokovića i Rafaela Nadala da bi Đoković ipak u ostalim mečevima pokazao da je on i dalje tu. Najbolje je to dokazao u finalu Olimpijskih igara u Parizu kad je s 2-0 u setovima (7:6, 7:6) kompletirao Career Golden Slam – osvajanje sva četiri Grand Slama + Olimpijske igre.

Đoković je redovito pokazivao kako je, umetni dosadnu floskulu, najbolji kada je najpotrebnije. Najčešće je tu mirnoću i pokazivao protiv Alcaraza dok bi u nekim mečevima Srbin ipak bio samo prolaznik te bi vrijeme ipak učinilo svoje. Baš taj njihov posljednji meč na US Openu pokazao je da Alcaraz, kada zadrži mirnoću i ne luta sa svojim rješenjima, itekako ima oružja za Đokovića. Suprotno je to onome što se piše da Đoković ima više šanse protiv Jannika Sinnera nego protiv trenutačno prvog igrača svijeta.

Također je to suprotno i onome što se dogodilo u ludom petku u Melbourneu. Alcaraz i Alexander Zverev zagrijali navijače petosatnim trilerom u kojem smo vidjeli i kontroverzu oko medicinskog timeouta za Španjolca. On se uhvatio za prepone te je zatražio pomoć fizioterapeuta na što se pobunio Nijemac koji je, vjerojatno i opravdano smatrao, da je riječ o grčevima.

U tom slučaju ne bi Alcaraz trebao primiti pomoć, no u izvanrednim situacijama, kao što je vrućina u Melbourne, se to smije. Nije još uvijek jasno zbog čega se na kraju Španjolcu pružila pomoć, ali je Zverev nakon meča izjavio kako nema potreba stvarati dramu kad su svi imali priliku gledati sjajan meč, po mojem mišljenju jedan od najboljih mečeva toga dana.

Naravno, šalim se. Bio je to jedan od najboljih polufinalnih mečeva u povijesti, ali ni onaj sljedeći nije bio daleko od toga. Đoković i Sinner su igrali nešto kraće, “samo” su premašili četiri sata, a unatoč svim očekivanjima, do pobjede je došao Đoković. Nažalost, uspio sam uhvatiti samo dijelove trećeg, četvrtog i većinu petog seta pa ne mogu u potpunosti suditi igru, ali ono što sam vidio pokazalo je netipičnu Sinnerovu nervozu i nevjerojatnu Đokovićevu izdržljivost u 39. godini.

Srbin je pokazao, da čak i u završnim teniskim godinama, ima bolju fizičku pripremu od Sinnera koji još nije slavio u meču koji je trajao više od tri sata i 50 minuta te je trenutačno na omjeru 0-9. Đokovića sam, s pravom, dovoljno nahvalio u dosadašnjem tekstu, ali u jednom poenu pokazao mi je nešto što se rijetko vidi za vrijeme trajanja poena – nervozu i nesigurnost.

Oni koji su gledali posljednji gem meča već naslućuju o čemu pričam, a to je meč lopta kod 40-30. Tada Sinnera “nije bilo u kadru” i Đoković je imao “penal” na mreži. Umjesto da lopticu forehandom usmjeri u prazan dio terena se prekombinirao te je Sinnera hvatao na krivoj nozi. Međutim. Talijan je to pročitao i došao je do izjednačenja. Taj poen na kraju nije kaznio Srbina koji je uspio osvojiti sljedeća dva poena za pobjedu i prolazak u finale Australian Opena.

Možda sam potpuno u krivu i Đoković je samo u tom trenutku donio pogrešnu odluku, a možda je baš taj poen pokazao težinu onoga čemu je Đoković blizu. To je, naravno, toliko željeni 25. Grand Slam, “milestone” koji su mu vjerojatno nametnuli oni koji ga vole sputavati. Naime, njemu nedostaje taj jedan Grand Slam kako bi postao prvi tenisač koji je došao do te brojke. Tu računamo i žensku konkurenciju u kojoj je Margaret Court osvojila 24 Grand Slama te je poravnata s Đokovićem. Srbin bi u nedjeljnom finalu, svojem 11. u Melbourneu, tražio vječnost i potvrdu (koja mu ne treba) da je najbolji svih vremena.

Povijest će u nedjelju od devet sati i 30 minuta tražiti i Alcaraz. 22-godišnji Španjolac osvojio je šest Grand Slamova na tri različite lokacije (Roland Garros, Wimbledon, US Open) što znači da mu nedostaje Australija.

Ne samo što bi osvajanjem Australian Opena kompletirao Career Grand Slam nego bi mladi Španjolac postao najmlađi kojemu je to pošlo za rukom kod tenisača. Taj rekord trenutačno drži umirovljeni Nadal koji je to učinio s 24 godine. To znači da Alcaraz ima još godinu dana fore da sruši svog sunarodnjaka.

Međutim, Alcarazu bi pobjeda u finalu donijela još mnogo toga. Napokon bi ga starija teniska garda mogla prestati kritizirati da mu je konkurencija preslaba i da nije na razini “Velike trojke”. Pobjedom u finalu Alcaraz bi napokon mogao sjesti za stol sa starijim dečkima.